Povijest Marjana

 

 „Grad će čuvati more, voljeti ga kao što voli domovinu i njegovati kao što njeguje svoju djecu.Jednako će čuvati i brdo Marjan, tako da svako njegovo živo biće, svaki bor, pa i svaki kamen njegov sačuva da bude na ures gradu i radost onima koji Marjan gledaju ili u njemu hlad i smiraj traže.“ STATUT GRADA SPLITA („Službeni glasnik Grada Splita“, br.17,15.srpnja 2009.)

 

 

Marjan je sudeći prema arheološkim nalazima na brežuljku Bambina glavica, bio naseljen već u prethistorijsko doba. Istraživanjima Arheološkog muzeja u Splitu nađeno je više ulomaka prethistorijske keramike karakteristične za brončano doba. Issejski Grci imali su naseobine na Marjanu oko 2. st. p.n.e. Na Bambinoj glavici pronađeni su i ulomci keramike većih gospodarskih posuda iz antičkog doba.

Na Tabuli Peutingeriani, rađenoj prema originalu iz Augustovog doba, označen je na rtu Marjana hram božice lova Diane i put koji je vodio od naselja Spalatuma do hrama. Pretpostavlja se da je hram mogao imati orijentacijsko značenje, zbog svog istaknutog položaja na rtu.

Nalazi krupnijih posuda kasnoantičke proizvodnje svjedoče o naseljenosti Kašjuna i Sustipana.

U srednjem vijeku na Marjanu se nalaze pustinjačka skloništa i brojna svetišta.

 

 Zaštita prirode na Marjanu postojala je već od 14. stoljeća, o čemu svjedoči Splitski statut iz 1312. godine, gdje piše: “Ustanovljuje se i naređuje da nitko ne smije sjeći drva ili grane na brdu Seranda, a ako to učini neka plati četiri libre.... i koji moraju prijaviti rektoru sve one koji sijeku ili nose sa Serande drva ili granje i one koji budu pasli blago od crkve sv. Anastazija prema gore, počam od blagdana sv. Jurja pa sve do Božića...(op. od 23. ožujka do 25. prosinca)

Dalje želimo da svaka osoba koja bude ušla u vinograd ili vrt s namjerom da učini neku štetu i tu bude uhvaćena plati kao kaznu pet libara, od kojih polovina pripada Općini a druga polovina oštećenome. A ako navedeni prekršaji budu učinjeni noću, neka bude kažnjen za deset libara, a ne budu li imali da ih plate, neka budu bičevani kroz grad.“(Statut. lib.IV, c.XC, str.175.)

 Godine 1339. zaključeno je da se izaberu dva plemića između članova Velikog vijeća koji će položiti zakletvu da će prijaviti one koje zateknu kako pasu životinje na brdu Marjanu ili kako sijeku drva , a moraju dobivati godišnje za svoju službu 22 libra malih denara, ali ako bi se dogodilo da ti službenici ne bi tužili one koji napasaju životinje i sijeku drva na Marjanu neka plate komuni 25 libra malih denara.

Time su najviše bili pogođeni najsiromašniji građani koji su svoje konje, goveda i ovce napasali na Marjanu i koji su u više navrata tražili ukidanje ili ublažavanje tih odredbi, no u tome nisu uspjeli.

Veliko je vijeće odlukom iz 1358. uvelo stalne čuvare.Svakoga dana bila su određivana dvojica stražara za čuvanje Marjana. Njihova plaća dolazila je od posjednika oranica na Marjanu i polovice ubranih globa.

No usprkos ovim mjerama, uništavanje marjanske šume nastavilo se širenjem naselja, sječom, ispašom, ratovima i paležom, tako da je u 17. stoljeću Marjan bio već posve opustošen i sveden na ogoljeli krš, a jedina vegetacija postojala je na malim gospodarskim dobrima smještenima na terasastim parcelama okruženima suhozidovima na južnim padinama.

U 19.stoljeću započinje pošumljavanje Marjana i njegovo postupno pretvaranje u jedinstvenu rekreacijsku zonu unutar urbaniziranog područja grada Splita.

 Društvo za unaprijeđenje poljoprivrede Societa agronomica, imalo je kao jedan od ciljeva pošumljavanje Marjana.Tadašnji predsjednik Društva Šimun de Michieli Vitturi izradio je projekt i uputio ga Dalmatinskoj vladi u Zadru .Iz Ministarstva poljoprivrede u Beču tada je projekt proslijeđen šumaru Josipu Karglu koji je izradio elaborat , s prijedlogom sadnje autohtonog raslinja i alepskog bora.

Taj je projekt proveden u djelo 1852. na području Židovskog groblja, uz dopuštenje i na trošak Židovske općine Split.

Sustavno pošumljavanje pravi zamah doživljava nakon što je Općinu preuzela Narodna stranka 1882. godine na poticaj profesora Jurja Kolumbatovića.

Usporedno se radilo i na napučivanju Marjana divljači (zečevi, jarebice kamenjarke, srne, fazani i divlji kanadski purani) za koju je postavljeno 250 pojilišta.Tada počinje i uređivanje puteva i vidikovaca, a 1909. Općina je imenovala i posebnog šumara za Marjan.

 Međutim to je bilo i područje industrije, tako se na njemu tijekom 20. stoljeća nalazila klaonica, tvornica cementa i tupinolomi, brodogradilište, mehanička radionica i topionica, tvornica sapuna, tvornica cementnih pločica, pirotehničar te tvornice ribarskog konca i konopa.

 

 

Poluotok Marjan sa Sustjepanom proglašen je rezervatom prirodnog predjela /park-šumom/ 16.prosinca 1964. s površinom od 347, 00 ha, i upisan u Registar zaštićenih objekata prirode pri Zavodu za zaštitu prirode.

Površina pod zaštitom je 1988. Smanjena na 300, 29 ha (Službeni glasnik općine Split 35/88).

Prema Zakonu o zaštiti prirode (NN 70/05 i 139/08) park-šuma je kategorija zaštite prirodne baštine kojoj je namjena očuvanje prirodne ili sađene šume veće krajobrazne vrijednosti, odmor i rekreacija.

  Zakon o zaštiti prirode 2018.godine

 

Marjan je također višestruko zaštićen kao kulturno dobro, i to kao kulturni krajolik poluotoka Marjana, kulturno povijesna cjelina poluotoka Sustjepana s crkvom sv. Stjepana i kulturno povijesna cjelina priobalnog pojasa gradskog predjela Meje.

BIOLOŠKA ZAŠTITA I ODRŽAVANJE

Stručna služba obavlja poslove koji se odnose na biološku zaštitu, održavanje i očuvanje Park-šume

EDUKACIJA I PROMOCIJA

Djelatnosti kojima se bavi ova služba uključuju rad na poučavanju o zaštićenm prirodnim vrijednostima Park-šume. 

PROTUPOŽARNA ZAŠTITA I NADZOR

U djelokrugu ove službe  obavljaju se stručni poslovi zaštite od požara, zaštite na radu i nadzora Park-šume.