Vegetacija Park - šume Marjan

                                                                                                                                                     

Park-šuma Marjan, površine 300.29 ha, od čega  je 196.24 ha  pod vegetacijom, smještena je na marjanskom poluotoku, krajnje zapadnom dijelu splitskog poluotoka.
      Geografski faktor konfiguracije i položaj marjanskog poluotoka oblikovao je dvije izrazite ekspozicije, sjevernu i južnu, koje utječu na razvitak tipova vegetacije i na raspored određenih biljnih vrsta. Ovaj, relativno mali geografski prostor (dužine 3.5 km i širine od 1 do 1.5 km), značajan je kako po različitostima biljnih vrsta tako i po njihovu broju i rasporedu.

Južnu stranu Marjana čine lapor i fliš koji se lako razgrađuju. Ova tla su, u našim primorskim krajevima, pretežno eocenske starosti, te je konstantnim djelovanjem vode došlo do njihova rastvaranja i formiranja plodna tla. Iz ovog razloga, na južnim padinama uspijeva  autohtona i kultivirana flora (vinova loza, masline, povrće i ostale drvenaste gospodarske kulture).    
Sjeverne padine su od vapnenca. Tla su ondje plitka, siromašna humusom, vrlo suha i jače se odupiru rastvaranju supstrata, izloženi su eroziji te nisu povoljna za obradu. Na ovoj strani nalazimo tipičan krš, karakteriziran velikom pokrovitošću kamenom.
      Područje poluotoka Marjan klimatski je definirano činjenicom smještaja u mediteranskoj ili sredozemnoj regiji i to u eumediteranskoj zoni, području uvijek zelene vegetacije. Ovoj zoni pripadaju najtoplija područja primorja gdje je barem 50 tjedana kroz godinu temperatura iznad 5° C. Ljeta su suha i topla, a zime blage i kišovite. Planine Mosor i Kozjak predstavljaju sa sjeverne strane, prirodnu zaštitu i ne dozvoljavaju prodor utjecaja kontinentalne klime.

Pedeset tjedana u godini izgleda ovako.A preostala dva ovako.
      Pitomi krajolik Marjana, prirodni rezervat velike znanstvene vrijednosti, oduvijek je privlačio pažnju i bio predmetom zanimanja mnogih botaničara i putopisaca koji su istraživali i opisivali nesvakidašnju bujnost njegove vegetacije. U kamenom okruženju grada jedino se Marjan ističe svojim zelenilom. Iako je prirodna flora ovog područja kroz stoljeća bila devastirana, brdo nad Splitom ostalo je zeleno i mediteranski zanosno.
Marjanom se oduševljava glasoviti prirodoslovac Roberto de Visiani (hrvatski botaničar talijanskog porijekla, dugogodišnji ravnatelj botaničkog vrta u Padovi). Marjanska flora ne ostavlja ravnodušnim ni dr. Dragutina Hirtza koji, 1910. godine, piše: „Ovđe ima šta da vidi i geograf i botaničar, a oba se čude značajnoj vegetaciji koja im se najavlja prvi put u Dalmaciji. U nijednom kraju Dalmacije nije flora tako bogata kao u okolini Splita...

Od davnine su Splićani štitili Marjan od uništavanja njegovih ljepota. Sjeverna strana poluotoka Marjana  u 12. st. bila je pokrivena općinskom šumom. Za vrijeme izgradnje crkvice sv. Nikole (1219. godine) javljaju se prvi podaci o zaštiti zelenila na Marjanu koji se tada zvao Mons Serranda ili Serra. Ova imena dolaze od talijanskog glagola serrare, što znači zatvoriti. Zatvorenost Marjana odnosila se na zabranu ulaska u Marjan te time i spriječavanja njegovog pustošenja.
Statutom grada Splita iz 1312. godine, strogim je odredbama zabranjena sječa drva i  ispaša stoke. Bile su predviđene visoke novčane kazne za prijestupnike i neodgovorne čuvare Marjana.
Relativno bujna vegetacija Marjana zadržala je izvornost svog izgleda sve do polovice 18. st. Osjetna devastacija biljnog pokrova započela je u vrijeme slabljenja moći mletačke vlasti, koja se zbog svog propadanja sve manje brine o gradu, pa tako i o Marjanu. Dolazi do sve češćeg nepoštivanja Splitskog statuta i Marjan dobiva obešumljenu, golu, krašku fizionomiju. Takav lijepi, ali goli Marjan opisao je u svojim spjevovima i splitski pjesnik Luka Botić.
Počeci obnove šume započeli su 1852. godine sadnjom borova na predjelu Židovskog groblja.
Pošumljavanje je  nastavljeno  1882. godine, zalaganjem prof. Jurja Kolombatovića koji je samoinicijativno sa svojim đacima i još nekim građanima  krenuo u akciju sadnje. Od 1884. godine Marjan se sustavno pošumljava, te je godine 1903. završeno pokrivanje njegovog istočnog dijela (sa Židovskim grobljem), do prvog vrha.
Te 1903. godine osnovano je Društvo „Marjan“.
Zbog prirodnih osobitosti i jedinstvenog pejzaža marjanska šuma je 1964. godine, rješenjem Zavoda za zaštitu prirode, proglašena posebno zaštićenim rezervatom prirodnog predjela i svrstana u kategoriju park-šume. To je jedna od prvih uspješno podignutih šumskih površina umjetnim pošumljavanjem na području jadranskog krša.
        Tragom povijesnih dokumenata, može se pretpostaviti da se u dalekoj prošlosti zbog utjecaja klimatskog faktora i geografske konfiguracije, u harmoničnim biocenotičkim odnosima razvijala na ovom području zajednica šume i makije česmine ili crnike značajne za asocijaciju Orno-Quercetum ilicis (Horvatić 1963). Česmina, crni jasen, crni grab, planika, lopočika, tršljika, šparožina, vrisovi  i divlje ruže dominirali su ovim područjem.
Destruktivnim djelovanjem antropogenog karaktera ova zajednica degradira i ustupa mjesto nižim vegetacijskim tipovima kao što su makija, garizi ( niske, prorijeđene, heliofilne šikare),  travnjaci i kamenjare. Na flornom fundusu tipa vegetacije makije niknula je šuma alepskog bora (Pinus halepensis), te je sjeverna strana Marjana zasađena tom monokulturom. Monotoniju monosastojine alepskog bora ugodno remeti pojava čempresa (Cupressus sempervirens var. pyramidalis, Cupressus sempervirens var. horisontalis).
Osim ovih biljnih vrsta, sađen je još u manjim grupama ili kao soliter:
- pinjol – Pinus pinea
- primorski bor – Pinus pinaster
- dalmatinski crni bor- Pinus maritima dalmatica
- brucijski bor – Pinus brutia
- himalajski cedar – Cedrus deodara
- libanonski cedar – Cedrus libani
Na ovom malom, ali interesantnom fitocenološkom području kompleksnim djelovanjem abiotskih i biotskih faktora te vrlo značajnim i aktivnim utjecajem čovjeka nastao je današnji tip vegetacije na Marjanu.      
       
 

BIOLOŠKA ZAŠTITA I ODRŽAVANJE

Stručna služba obavlja poslove koji se odnose na biološku zaštitu, održavanje i očuvanje Park-šume

EDUKACIJA I PROMOCIJA

Djelatnosti kojima se bavi ova služba uključuju rad na poučavanju o zaštićenm prirodnim vrijednostima Park-šume. 

PROTUPOŽARNA ZAŠTITA I NADZOR

U djelokrugu ove službe  obavljaju se stručni poslovi zaštite od požara, zaštite na radu i nadzora Park-šume.